Danube-Networkers
Kratki trenutci za duga sjecanja
Text: Smiljana Špika Prskalo
Spojio nas Dunav, rijeka koja teče od Crne šume do Crnog mora, nakon Volge najduža i vodom najbogatija rijeka u Evropi, a najduža rijeka u Evropskoj uniji.
A što reći o Dunavu..... opjevali ga pjesnici, skladali o njemu kompozitori, slikali ga slikari.
Dunav, Denjub, Duna, Tuna i još - imena su ove moćne rijeke pred kojom osjetimo strahopoštovanje zbog njene snage ali i poetičnosti.
Široka delta u Rumunjskoj nalazi se na popisu svjetske baštine UNESCO. Ali ono najljepše što je vezano uz Dunav po meni su ljudi koji se uz Dunav rađaju, rade. žive i umiru. O tim ljudima želim nešto napisati.....
Rumunija je bila domaćin našeg susreta "Danube networkers" u Pitestiu. Divni i srdačni ljudi svestrana Georgeta i njeni mlađahni roditelji, Dumitru, Gheorge koji je gradio branu na Đerdapu i krotio sam Dunav ne samo da su bili izvrsni organizatori nego su nam pokazali pored njihove lijepe zemlje kako izgleda široka rumunjska duša. Nikoga od učesnika nisam poznavala do tada a sada znam i pamtim mnoge. Gordana Radonić prof. i ja pridružili smo se grupi kao tihi članovi iz Hrvatske, ali impresije i želja za sudjelovanjem u projektu sada su glasne.
Ostala mi je u vrlo lijepom sjećanju zajednička večera u restoranu u planinama gdje su se služila tradicionalna rumunjska jela ( pogača u umaku) Svirala je živa glazba i svi smo pjevušili, a kada su došle na red pjesme o Dunavu misli mi idu od izvora prema ušću; Njemačka, Austrija, Slovačka, Mađarska, Hrvatska, Srbija, Bugarska, Rumunjska, Moldavija i Ukrajina. A za stolom sjede prijatelji iz Mađarske Gyorgy, Martin, Piroska i Gizella, prijatelji iz Njemačke Hanns i Horst iz Hrvatske Gordana i Smiljana. Zar to nije živa slika multinacionalnog druženja!
Horst, Nijemac odmjeren i otmjen gospodin čija je domovina po majci Rumunjska i koji dobro govori materinji jezik priča nam o svojim doživljajima vezanim uz Dunav. Proputovao je pola svijeta i najljepši mu je grad Porto u Portugalu. Gaji velike simpatije prema Jadranskom moru i ljudima iz Hrvatske.
Gyorgi nam zaneseno tumači mađarsku povijest ponekad temperamentno, ali na kraju sve završi jednim velikim osmjehom. Dajem mu u zadatak da otkrije zašto u njegovoj zemlji u gradu Kisegu zvono crkve zvoni u 11 sati a ne u 12 kako je uobičajeno. Nadam se da nije zaboravio domaću zadaću.
Piroska i Gizella gospođe iz Mađarske imaju strpljenja s mojim "klimavim" engleskim jezikom, ali se svi razumijemo i dižemo čašu za zdravicu pitkog rumunjskog vina, čin. čin i za iduće viđenje u nekoj drugoj zemlji u nekom drugom gradu.
Hanns nam je pravio društvo dok smo na "trgu cvijeća" u Brašovu pili kapučino i sada svojim smirenim nastupom i smiješkom obogaćuje našu družbu.
Martin u početku šuti i a kasnije se raspriča i ima tema koliko voliš.
Gordana mlada djevojka koja mijenja strane jezike kao rukavice i koja poznaje gotovo sve budi tihe žudnje.
Večer je tekla kao i Dunav ,a ja razmišljam kako je lijepo što jedni drugima otkrivamo ljepotu naših zemalja i pokrajina, ali prije svega živimo zajedno u miru i budimo prijatelji.
