Danube-Networkers
Interview sa Dr. Ljiljanom Gehrecke i Gdjom Darom Mayer
Text: Bozena Loncaric und Gerti Zupanich
Foto: Bozena Loncaric (1,4) / Gerti Zupanich (2,3)
Uništeni mostovi u Vukovaru - interview sa Dr. Ljiljanom Gehrecke i Gdjom Darom Mayer
Nakon rata Vukovar je postao sinonim za uništenje i nasilje. Što ćemo tamo naći? To pitanje nas je zaokupljalo cijelim putem od Zagreba do Vukovara.
Po dolasku u Vukovar, promatramo rijeku s prozora na petom katu hotela Dunav. Sve izgleda tako mirno. Jedan mali izletnički brodić plovi preko prema srpskoj obali. " Zar se to može bez problema?" pita Gerti. " Moramo pitati Ljiljanu i Daru", misli Božena. Sa obje smo se dogovorili sastati u ribljem restoranu direktno na obali Dunava (1).
" Kako si, Dara?"
" Upravo dolazim iz ureda. Imamo toliko posla i usprkos tome čuju se priče da će se firma raspasti. To će za mene značiti da moram u penziju i da se moram snaći s puno manje novca. Sudbina nije bila pravedna prema meni. U ratu je moja familija morala pobjeći sa troje djece u Njemačku. Nismo mogli ništa ponijeti, samo ono odjeće što smo imali na sebi. U Njemačkoj smo se dobro snašli, imali smo posao. Ja sam se brinula za stare ljude a moja kćerka je mogla završiti svoje obrazovanje. Ipak, nakon 8 godina poslali su nas natrag u Hrvatsku. U Vukovaru se još ratovalo a u našem stanu je živjela neka nepoznata familija. Sada opet imamo stan i nekako smo se smjestili. Ako se banka zatvori, ostati ću bez posla kao i mnogi drugi."
"Život u Vukovaru je vrlo težak, nema posla i gotovo nikakve perspektive. Moja braća i sestre su mogli ostati u Njemačkoj, ali mi smo morali natrag."
Gerti i Božena dobro razumiju što Daru muči i što ona smatra nepravednim. Svoju sudbinu ona dijeli sa mnogim familijama u Vukovaru.
1991 Vukovar je bio mrtav grad pod ruševinama. Porušeno se polako uklanjalo, ali rane u duši i strahovi su ostali. Zajednički život etničkih skupina nije izgledao moguć. Hrvatska i srpska djeca su išla u odvojene vrtiće i škole. Uvjeti života, kao što se vidi iz Darinog slučaja, vrlo su se malo poboljšali, i još u 2009 ostaju bez perspektive.
Nade Vukovarčana su bile i još uvijek jesu usmjerene prema Evropi. Jedan od putova u tom smjeru je i Europska Kuća Vukovar. Ona je oživotvorena 2001 godine uz medjunarodnu i privatnu pomoć, kao i službenu podršku Hrvatske .
Zamolili smo Gdju Ljiljanu Gehrecke da nam objasni ciljeve i zadatke Europske Kuće:
" Najvaznije od svega je svladati traumu", kaže ona. " Ne samo posljedice rata, nego i sve životne nedaće moraju se moći izgovoriti, ispričati. To je za većinu ljudi jako teško. Ne razmišljati u crno-bijeloj tehnici, kao: neprijatelj je kriv za sve, to takodjer nije lako. Tek kad se to postigne, mogu se i stavovi promijeniti , može se pokazati put u jednu pozitivniju budućnost, može se pokazati kako je mir bitan za sve ljude na svijetu. Za nekoga tko je izgubio svoju cijelu familiju u ratu, to je jedna strahovito velika zadaća."
" Stalo mi je, kao i svima u Europskoj Kući do toga, da ostvarimo princip pomoći za samopomoć. Od Europe očekujemo i želimo da se integracija bazira na tom principu. To bi nam dalo više samopouzdanja koje nam je jako potrebno" .
Tesko je naći riječi zahvalnosti za Ljiljanu i Daru. One su došle premorene nakon dugog radnog dana.
Gerti i Bozena lutaju gradom. Potpuno nove zgrade ili obnovljene stoje tik uz ruševine. Vukovarci i Vukovarčanke kreću na njihovu večernju šetnju, kao i toliki stanovnici drugih gradova. Ali oni si žele samo normalitet, jednu perspektivu za budućnost. Mi šetamo duz obale rijeke Vuke sve do mjesta gdje se ona ulijeva u Dunav. Tamo stoji memorijalni spomenik u obliku velikog križa (vidi slike).
Gerti i Božena su željele svojim austro-hrvatskim prilogom podsjetiti na Vukovar: obratiti se svim ljudima, koji nastoje poboljšati razumijevanje medju etničkim skupinama i koji nastoje naći put ka jednoj mirnijoj budućnosti.
(1) Gerti poznaje Dr. Ljiljanu Gehrecke, ko-osnivača i Predsjednicu Europa Kuće Vukovar, i Gdju Daru Mayer, sa jednog sastanka u Ulmu. Radost zbog ponovnog susreta bila je velika na obje strane.
